Sve je to kvir: muzej i mi

Na prvim časovima na UNESCO katedri za kulturnu politiku i menadžment u Beogradu pričali smo o muzejima i šta oni kao institucije zaista predstavljaju široj javnosti. Ovde neću isključivo prepričavati navedenu diskusiju već ću pružiti vrlo kratak obris čiji najvažniji pokretač je upravo kvir.  

Ako pogledamo same začetke, reč muzej potiče od grčke reči museion kako su stari Grci nadenuli ime atinskom hramu posvećenom muzama.1Podsećam da iako su mnogi zahvalni ovoj civilizaciji nikako ne treba zaboraviti da su njene rane klasifikacije istakle podudarnosti između životinja i robova, kao i životinja (prirode) sa ženama2 odakle su mogla proizaći kasnija pogubna kolonijalna tumačenja. Zbog toga moramo biti obazrivi i da se kritički odnosimo sa prenebregnutim diskursima na kojima počivaju naša društva.

Koncept muzeja se razvijao i menjao kroz vekove, a današnji muzeji se oslanjaju na temeljima uspostavljenim tokom prosvetiteljstva, pokreta u Zapadnoj Evropi. Ovaj pokret obeležen je značajnim arheološkim otkrićima kada se oblikovao naučni pristup sakupljanju, istraživanju i izlaganju muzejskih predmeta što je dovelo do otvaranja muzeja u ovom delu sveta, ali i šire.3 Odabrani artefakti i umetnički radovi postaju deo kolekcije muzeja i odražavaju njegove vrednosti, konstruišući već spomenute, često prenebregnute diskurse – nacionalističke, evolucionističke i patrijarhalne.4 Pored toga, ne treba zanemariti da su ovakvi muzeji izgrađeni kao velelepna “utvrđenja” koja reflektuju ponos i značaj brižno čuvane kolekcije. Nema sumnje da se istovremeno time veličaju i iznad navedeni diskursi zbog čega ne treba da nas čudi odsustvo mnogih društvenih aktera usled ograničavajućih normi koje se reprodukuju.

Ono što jako dobro pamtim sa početnih časova je i profesorova opaska kako su ulazi u muzeje izdignuti stepeništnem čime se postiže utisak uzvišenosti što me podseća na gore navedni hram dok muzeje mnogi upravo tumače kao hramove kulture.

Ukoliko uvažimo neke od ovih opservacija, shvatićemo da se mnogi ne osećaju prijatno zbog narativa koji pretrajavaju unutar muzeja. Usled toga, savremena publika ne može pronaći relevantan sadržaj jer se često onaj društveno-politički zanemaruje dok se i dalje ceni isključivo umetnička izvrsnost. U svemu tome treba da se zapitamo: A šta je sa kvir osobama? – oni čiji su rodni identitet, sekusulanost ili nekonformnost zvanično neuvaženi zbog čega nas ne treba čuditi strah i izuzetost iz diskursa koji proističu iz ovakvih institucija čiji programi nimalo ne pozivaju na participaciju šire javnosti, uključujući i LGBTQ+ zajednicu. Kada pričamo o kviru, a posebno unutar muzeja, potrebno je da se posmatra kao koncept koji kritički izaziva ustaljene narative kao i spomenute diskurse koje muzeji reprodukuju, a ne isključivo kao deo identitetskih politika. Na taj način kviru pružamo da bude svoja suština – neuhvatljiv, nedokučiv, ono koje destabiliše, neograničava. Uz kvir možemo slobodno, sveže kritički promišljati muzeje i poboljšati im rad tako što možemo pružiti uvide iz sopstvenog iskustva čime postajemo aktivni članovi_ice društva, a kojem ujedno doprinosimo svojim iskustvima, uviđajima, idejama i sl.

Sada, dve godine po završetku spomenutih studija i sticanju određenog iskustva nezavisnog rada u kulturi, na tom času bih mogla doprineti mnogo više, ali bih isto tako ponovo pažljivo slušala kao i prvi put jer sve je to kvir.

  1. Zoja Bojić, Art curatorship within and outside museum (Beograd: Centralni institut za konzervaciju, 2012), str. 6. Link:https://www.researchgate.net/publication/236671361_Bojic_Zoja_Art_curatorship_within_and_outside_museum  ↩︎

  2. Mel Y. Chen, Animacies (Durham and London: Duke University Press, 2012), str.98.  ↩︎

  3.  Zoja Bojić, Art curatorship within and outside museum (Beograd: Centralni institut za konzervaciju, 2012), str. 8. ↩︎

  4. Patrik Steorn, Curating Queer Heritage: Queer Knowledge and Museum Practice (Zurich: On Curating, 2016), str. 355.
    Link: https://www.on-curating.org/files/oc/dateiverwaltung/issue-38/PDF_To_Download/oncurating_37_queer_WEB.pdf ↩︎

Piše: Tanja Laketić

Previous
Previous

Zašto transfobija treba mene da se tiče?

Next
Next

Pisanje kao proces žaljenja – Pokušaji pamćenja naše zajednice i “You were all stars”